rađe neću raditi ništa i biti sretan, nego da radim nešto što ne volim.

materijalno nas tjera i potiskuje, a neka neobjašnjiva želja za sigurnošću duboko urezana u nama goni nas u razmišljanjima.
bitno da mi znamo što se odvija u tuđim glavama, iako ne znamo što je u našim.
smisao života nije zapisan u zvijezdama, nego u nama. u dubinama za koje ne znamo da postoje jer se ne poznajemo, niti ikad hoćemo. sav naš fokus je dalekovidnan, usmjeren je na svijet i misli da ga shvaća, a ono što nam je blizu mutno je.(poput nas samih)
i tako već dugo vremena balansiramo između realnog i onozemaljskog.



anarhija i mir, anarhija za mir.

ništa nije isto ili jednako. isto ne postoji, a opet sve je tako monotono.
mnogo toga ostaje neizrečeno u nama, a pogledi se najčešće pogrešno protumače. I sve one riječi koje izgovorim bile bi bolje ne izgovorene, samo ostavljene da odzvanjaju unutar glave. (jer glas je tako iritirajuć ponekad.)
uvijek se nekako pokopam upravo vlastitim riječima možda zato volim fotografiju.




ironično kako se uvijek nađem ovdje kad se ne mogu definirati.

odrastamo. mijenjamo se. nekad vidljivo nekad ne. osjetljivo. i sve poprima dublji smisao.
mijenjamo se po vremenima i godišnjim dobima. izdajemo prošlost stavljajući na sebe mirise sadašnjosti dok one stare zatvaramo u bočice koje polažemo na vrhove ormara. svakim buđenjem si netko drugi, svakim okrenutim listom si drugačiji.
tvoje vriskove i vapaje u labirintu života raznose jači vriskovi ili vjetrovi, a ti ostaješ zarobljen u mizernosti. ti i svi drugi. svako izgubljen na svojem mjestu s pogledom u nebo. svatko s razlikom na licu i duši. sve je protiv tebe ili uz tebe, nema između.



zašto ne mogu napisati rečenicu više?
nego su moje rečenice linije s razmakom od dva reda i nepovezanosti. tek poneki složeni citat.
ljudi su sve inovativniji.



lucidni snovi i mješanje boja.

---------------- disappear
život je sranje. život je ljepota.
nikad ne umireš, sve je jedan krug, a ako se oslobodiš kruga dolaziš u nirvanu. tako kažu budisti pa hajmo im vjerovat ionako nemamo što izgubit.


najrađe bi si zapalila kožu jer bolje da gori ona izvana nego ja iznutra.


"Sve je puno mene i mojih teških kaosa…."
- A.G Matoš




i ko kaže da se o ukusima ne raspravlja. cijeli život to i radimo, tražimo si slične nama.

teško vrijeme, krivo vrijeme. (za mene, za neke od nas)

sve moje stavljeno u 6 minuta.


i onda me to sruši, ali kažem si strpljene će ti se isplatit, imaš skoro pa sve ostalo osim toga.
ali baš to fali.

mršava koža i kosti.