kazališna kavana.

learn to forget

ponedjeljak,02.01.2012. (00:34)

ništa nije isto ili jednako. isto ne postoji, a opet sve je tako monotono.
mnogo toga ostaje neizrečeno u nama, a pogledi se najčešće pogrešno protumače. I sve one riječi koje izgovorim bile bi bolje ne izgovorene, samo ostavljene da odzvanjaju unutar glave. (jer glas je tako iritirajuć ponekad.)
uvijek se nekako pokopam upravo vlastitim riječima možda zato volim fotografiju.

ironično kako se uvijek nađem ovdje kad se ne mogu definirati.

Komentari (17) | On/Off | Print | #

temptation

utorak,01.11.2011. (18:53)

odrastamo. mijenjamo se. nekad vidljivo nekad ne. osjetljivo. i sve poprima dublji smisao.
mijenjamo se po vremenima i godišnjim dobima. izdajemo prošlost stavljajući na sebe mirise sadašnjosti dok one stare zatvaramo u bočice koje polažemo na vrhove ormara. svakim buđenjem si netko drugi, svakim okrenutim listom si drugačiji.
tvoje vriskove i vapaje u labirintu života raznose jači vriskovi ili vjetrovi, a ti ostaješ zarobljen u mizernosti. ti i svi drugi. svako izgubljen na svojem mjestu s pogledom u nebo. svatko s razlikom na licu i duši. sve je protiv tebe ili uz tebe, nema između.

zašto ne mogu napisati rečenicu više?
nego su moje rečenice linije s razmakom od dva reda i nepovezanosti. tek poneki složeni citat.
ljudi su sve inovativniji.

lucidni snovi i mješanje boja.

Komentari (52) | On/Off | Print | #

Zamisli onu tišinu,koja bi nastala na svijetu,kad bi ljudi govorili samo ono što znaju (K.Čapek)

nedjelja,18.09.2011. (01:41)

---------------- disappear
život je sranje. život je ljepota.
nikad ne umireš, sve je jedan krug, a ako se oslobodiš kruga dolaziš u nirvanu. tako kažu budisti pa hajmo im vjerovat ionako nemamo što izgubit.

najrađe bi si zapalila kožu jer bolje da gori ona izvana nego ja iznutra.

"Sve je puno mene i mojih teških kaosa…."
- A.G Matoš

i ko kaže da se o ukusima ne raspravlja. cijeli život to i radimo, tražimo si slične nama.

teško vrijeme, krivo vrijeme. (za mene, za neke od nas)

sve moje stavljeno u 6 minuta.

i onda me to sruši, ali kažem si strpljene će ti se isplatit, imaš skoro pa sve ostalo osim toga.
ali baš to fali.

mršava koža i kosti.

Komentari (69) | On/Off | Print | #

život kao pustolvina sreće.

nedjelja,28.08.2011. (16:38)

slušaj mi srce, ja želim živjeti!

utopljena u gomili na koncertima.
prepuštam se trenutku i ne mislim na to koliko će trajati. nek traje dok traje. a kad dođe kraj prodajem dušu za još jedan rif, za još jedan stih poznate pjesme.

pitam se hoću li moći nadmašiti ovaj dio života, jer imam dovoljno za sreću.
riječi, složene u meni, neskladno lete kad trebaju biti izgovorene pa krivo zvuče, ali ne opravdavam se, umorna sam od toga.
strahove sam pustila neka odlete i više ih ne držim na uzici. rizik, sad nikad ne znam kad će se zabiti u mene dok lete uokolo, jer ne osjećam trzaj uzice. nema pripreme.
a sve predrasude i mržnje, modre i crvene, odbačene su ili samo potisnute i zametnute ispod tepiha ružičastila.
osjećaj koji želim zadržati u sebi zauvijek, ali znam da je nemoguće pa mu se prepuštam u trenutku trajanja.

Just keep your mind open and suck in the expirience and if it hurts it's probably worth it.

nikada nisam sputavala bol da me udari, pogotovo ne zbog iskustva.

i uhvatim se kako istinski uživam u životu.

Komentari (39) | On/Off | Print | #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.